Održano predavanje za volontere o demenciji

U srijedu, 30. studenoga, nakon svete mise održano je predavanje za volontere o demenciji koje je održala Karolina Gotić, bacc.med.tech. U nastavku možete pročitati više o demenciji.


Demencija

Demencije su stečeno propadanje kognitivnih (spoznajnih) funkcija koje onemogućuje obavljanje svakodnevnih funkcija i predstavljaju najveći javnozdravstveni problem u razvijenim zemljama svijeta. Svake godine u svijetu od nje oboli 4,6 milijuna osoba (cijela jedna Hrvatska). Češća je kod žena, a rizik od obolijevanja povećan je kod rođaka oboljele osobe u prvom koljenu.

Prisutne su kod 9-14% osoba u dobi iznad 65 god. i 30-35% starijih od 80 god. Od ukupno svih demencija, 50-60% demencija je tipa Alzheimerove bolesti.

U Hrvatskoj nema popisa oboljelih, ali obzirom da smo populacijski stara zemlja, realna je procjena da kod nas od te bolesti boluje 80 tis. bolesnika.

Zaboravljanje je normalna pojava. Neke stvari ne smatramo dovoljno važnima da bismo ih zapamtili ili ne djeluju na nas na tako impresivan način da bi se duže održale u svijesti. Najviše zaboravljamo imena ljudi, brojeve, datume, neugodne događaje, sadržaje koji su u neskladu s našim stavovima, vlastite neuspjehe, ono što ne razumijemo i ono što ne smatramo dovoljno važnim za zapamćivanje.

Zašto s procesom starenja dolazi do bržeg zaboravljanja? Osnovni razlog za to su organske promjene koje se zbivaju u kori mozga.

Zdrav, razvijen ljudski mozak otprilike je iste veličine i oblika kao dvije šake, stisnute i priljubljene u zglobovima prstiju. Težak kilogram i pol, sastoji se uglavnom od oko sto milijardi živčanih stanica – neurona – međusobno povezanih s oko sto milijuna zasebnih staza. Najsloženiji je sustav za koji znamo da postoji u prirodi ili civilizaciji, središnja kontrola za koordinaciju disanja, gutanja, boli, straha, uzbuđenja, osjetilnog opažanja, pokretanja mišića, apstraktnog mišljenja, identiteta, raspoloženja i sl.

Procesom starenja smanjuje se broj živčanih stanica u kori mozga što je jedan od razloga slabljenja intelektualnih funkcija u starosti. U manjeg broja starijih osoba postoje poremećaji pamćenja koji su vezani uz patološke procese u živčanom sustavu i koji dovode do velikih poteškoća u učenju i pamćenju.

Primarna fiziološka promjena u mozgu, vidljiva na obdukciji, opća je atrofija kore velikog mozga zbog gubitka živčanih stanica. Vijuge postaju uže i plosnatije, a brazde se proširuju. Povećavaju se moždane komore. Po kori velikog mozga šire se tzv. senilne pločice – mala okrugla područja koja se sastoje od odumrlih živčanih stanica i amiloida (neuobičajene bjelančevine koja se normalno ne nalaze u tijelu).

Uzroci

Primarna demencija je direktno izazvana oštećenjem mozga koje nastaje zbog promjena u krvnim žilama, u toku brojnih zaraznih bolesti, rijetkih virusnih bolesti, neuroloških oboljenja i hidrocefalusa.

Sekundarne su uzrokovane bolestima koje ne napadaju mozak direktno. To su depresija, hormonalna neravnoteža, lijekovi, alkohol, ateroskleroza, infekcije pluća, mokraćnog mjehura, HIV infekcija i AIDS.

Alzheimerova bolest, bolest „podmuklog početka“ obuzima osobu postepeno kroz više mjeseci ili godina. Najraniji simptomi su gubitak kratkotrajnog pamćenja – potpuno zaboravljanje događaja ili razgovora od prije nekoliko sati ili prethodnog dana i kratkotrajno nesnalaženje u prostoru. Prvih nekoliko incidenata pripisuje se tjeskobi, neprospavanoj noći ili gadnoj prehladi. S vremenom zaboravljanje doseže stupanj koji se izrazito razlikuje od rastresenog zaboravljanja naočala ili ključeva. Osoba ne zna koji je dan, mjesec ni godina. Može se izgubiti u poznatoj okolini. Iznenada, tijekom uobičajene vožnje s posla, jedno, tisuću puta viđeno raskrižje postaje nepoznato.

Osoba ostavlja zadatke nedovršenima jer nakon prekida zaboravlja da ih treba nastaviti. Osoba koja je počela puniti čajnik na sudoperu, ostavlja vodu da teče. Odlaže stvari na neuobičajenim mjestima. Roditelj nije u stanju zapamtiti ime kćerke ili sina, a kasnije se ne sjeća ni da je imao djecu.

Govor postaje usporen, stereotipan i siromašan jer bolesnik nije u stanju pronaći adekvatne riječi, nadomješta ih neuobičajenim zamjenama, pa su rečenice teško razumljive, nemaju svrhe ni dubljeg smisla. Prate ih poteškoće s računanjem i izvjesno umanjenje rasuđivanja, neodgovorno baratanje novcem, zapuštanje osobne higijene i neuredan izgled jer osoba zaboravlja kako se treba prati i oblačiti. Odjeća je često neprimjerena vremenskim uvjetima i socijalnim prigodama.

Osoba djeluje rastreseno i razdražljivo, neprimjereno plače ili se smije, okrivljava druge zbog vlastitih neuspjeha i umišlja da ju netko progoni, ustrašena je, ljubomorna.

Bolest ima progresivan tijek, a traje u prosjeku 8-10 god. Napredovanjem bolesti gubi se kontrola nad sfinkterima, javlja se inkontinencija i potreba za pelenama.

Uzrok smrti najčešće je pneumonija, rjeđe inanicija ili kronično zatajivanje bubrega nakon ponovljenih urinarnih infekcija. Inanicija je stanje mršavosti i izgladnjelosti radi zanemarivanja potrebe za hranom.

 

Dijagnoza

Uobičajeno osoba sama ne traži pomoć, već ju dovode zabrinuti članovi obitelji ili prijatelji koji zapažaju njegove poteškoće.

Nema laboratorijskih pokazatelja koji bi sa sigurnošću isključili ili potvrdili postojanje bolesti. Dijagnozu donosi liječnik opće prakse ili specijalist na temelju anamneze dobivene od same oboljele osobe i bliskog člana njegove obitelji. Anamneza, zajedno s fizikalnim i mentalnim pregledom, testiranjem sposobnosti zapamćivanja i eventualnom snimkom mozga u uobičajenim su slučajevima dovoljni za postavljanje dijagnoze.

Skrb za bolesnika

Teret skrbi o starijim dementnim osobama obično pada na članove obitelji.

Obitelji se mogu podučiti kako da pomognu oboljelom da se suoči s izgubljenim funkcijama. Nadomještanje dosjećanja prepoznavanjem u svakodnevnim situacijama može pomoći oboljelom i obitelji da lakše živi. Obitelj se može podučiti da postavljaju pitanja koja već sadrže odgovor. Naljepnice s oznakama na ladicama, kućanskim aparatima i prostorijama pomažu osobi da se snađe. Ako je osoba izgubila sposobnost čitanja, mogu se koristiti slikovne oznake. Uočljivi kalendari, satovi i poruke mogu pomoći, kao i telefonski aparat s automatskim biranjem.

S bolesnicima se ne smije postupati kao da nisu živa bića, govoriti o njihovim nesposobnostima u njihovoj prisutnosti, rugati se njihovim povremenim budalastim ponašanjima ili zaboravljivosti, umanjivati njihove paranoidne sumnje u druge. Starije ljude se često tretira kao da su djeca ili ih se ignorira, što je znak nepoštovanja koji ponižava i samu stariju osobu i osobu koja pokazuje nepristojnost.

Obitelj treba upozoriti da bolesnici ne poštuju uvijek svoja ograničenja i mogu se upustiti u aktivnosti koje nadilaze njihove sposobnosti.

S vremenom potrebe za njegom postaju sve veće, a psihičko stanje pogoršano. Bolesnici su obično inkontinentni, često lutaju, agitirani su i smeteni, naročito noću. I sami njegovatelji mogu postati depresivni jer se suočavaju s povećanim opterećenjem svojeg vremena, energije i emocija. Tada je smještaj u instituciju jedina realna mogućnost, u korist i oboljelog i obitelji.

Liječenje

Ako je uzrok demencije moguće vratiti u normalno stanje, trebalo bi odmah započeti s odgovarajućim liječenjem koje obuhvaća uklanjanje i kontroliranje faktora rizika – visok krvni tlak, pušenje, dijabetes, hiperlipidemija, povreda glave, bolesti štitnjače, Downov sindrom, depresija, srčane i cerebrovaskularne bolesti. Dugoročne strategije usmjerene su na usporavanje napredovanja bolesti.

Liječenje je iznimno teško. Istraživači su još uvijek u stadiju razvoja lijekova koji samo usporavaju napredovanje bolesti. Za sada postoji samo jedan registrirani lijek u svijetu koji se smatra specifičnim lijekom za liječenje demencije – Takrin, inhibitor acetilkolin esteraze. Njegova primjena poboljšava kognitivne funkcije, memoriju, pažnju i govor. Efekt se postiže tek nakon 6 mjeseci primjene u dozi 40-120mg/dan, ali je izrazito štetan za jetru. Ostali lijekovi su simptomatski i orijentirani su na liječenje abulije (patološko stanje bezvoljnosti, nesposobnost stvaranja i provođenja odluka), depresije, agitiranosti i smetenosti.

Još uvijek se ne zna kako spriječiti nastanak bolesti, kako zaustaviti njezino napredovanje ili poništiti bolešću uzrokovane promjene.

Savjeti

  1. čuvajte se ozljeda glave;
  2. izbjegavajte masnu hranu;
  3. liječite visok krvni tlak;
  4. jedite hranu bogatu antioksidansima – šljive (svježe i suhe), grožđice, borovnice, kupine, kelj, jagode, špinat, maline, prokulice, brokulu, ciklu, naranče, crno grožđe, crvene paprike i trešnje;
  5. jedite hranu bogatu folnom kiselinom i vitaminima B6, B12, C i E;
  6. jedite tunjevinu, losos i hranu bogatu masnim kiselinama;
  7. nemojte piti previše alkohola;
  8. spavajte;
  9. vježbajte;
  10. družite se, a razmislite i o braku;
  11. ako ste žena koja je prošla menopauzu, razmislite o nadomjesnoj terapiji estrogenima;
  12. žvačite žvakače;
  13. ako uzimate nesteroidne protuupalne lijekove (Brufen) – nastavite;
  14. steknite temeljito obrazovanje;
  15. uposlite mozak – čitajte, raspravljajte, igrajte se riječima, rješavajte križaljke, upoznajte ljude, učite strane jezike.